Rak je skupina bolesti karakterizirana nekontroliranim rastom i dijeljenjem stanica koje mogu prodreti u okolna tkiva i širiti se na druge dijelove tijela. Nastaje kada se u staničnom DNA-u dogode mutacije koje narušavaju normalne mehanizme kontrole staničnog rasta i smrti.
Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, najčešći oblici raka u hrvatskom stanovništvu su:
Hrvatska bilježi oko 25.000 novih slučajeva raka godišnje, s tendencijom blagog porasta zbog starenja stanovništva. Petogodišnje preživljavanje varira ovisno o vrsti raka, od 20% za rak pluća do preko 90% za rak dojke otkrivenog u ranoj fazi.
Glavni čimbenici rizika uključuju pušenje, pretilost, nezdrave prehrambene navike, nedovoljnu fizičku aktivnost i izlaganje kancerogenim tvarima. Prevencija se temelji na zdravom načinu života, redovitim pregledima i izbjegavanju poznatih rizičnih faktora.
Ova skupina lijekova djeluje izravno na DNA stanica raka, sprječavajući njihovo dijeljenje. U Hrvatskoj su dostupni ciklofosfamid (koristi se kod limfoma i raka dojke), karboplatin i cisplatin (učinkoviti kod raka jajnika, pluća i mokraćnog mjehura).
Antimetaboliti oponašaju prirodne tvari potrebne za rast stanica, ali ih blokiraju umjesto da ih podržavaju:
Doksorubicin i epirubicin spadaju u antraciklinske antibiotike koji oštećuju DNA rakavih stanica. Taksani poput paklitaksela i docetaksela sprječavaju dijeljenje stanica blokiranjem mikrotubula. Ovi lijekovi se obično primjenjuju intravenski u bolničkim uvjetima, prema strogo definiranim protokolima koji uključuju cikluse terapije s periodima oporavka.
Ciljana terapija i imunoterapija predstavljaju revolucionaran pristup u liječenju raka, omogućavajući precizno djelovanje na specifične molekule i mehanizme odgovorne za rast tumorskih stanica. Ove moderne terapije značajno su poboljšale ishode liječenja mnogih vrsta raka.
Monoklonska protutijela su ključni elementi ciljane terapije. Trastuzumab se koristi za HER2-pozitivni rak dojke, bevacizumab inhibira angiogenezu kod različitih tumora, dok rituximab pokazuje izvanrednu učinkovitost u liječenju B-staničnih limfoma. Ovi lijekovi specifično se vežu za tumorske antigene, omogućavajući precizno uništavanje malignih stanica.
Inhibitori tirozin kinaze blokiraju signalne puteve koji potiču rast tumora. Imatinib je promijenio prognozi kronične mijeloidne leukemije, erlotinib cilja EGFR receptore u plućnom raku, a sorafenib se koristi za hepatocelularni karcinom. Ovi oralni lijekovi omogućavaju ambulantno liječenje s boljom kvalitetom života.
Prednosti ciljane terapije uključuju veću selektivnost i manje nuspojava u odnosu na kemoterapiju. Ograničenja se odnose na razvoj rezistencije, visoku cijenu i potrebu za genetskim testiranjem tumora.
Hormonska terapija predstavlja temelj liječenja hormon-ovisnih tumora, posebno raka dojke i prostate. Ova terapija djeluje blokiranjem hormonskih signala koji potiču rast tumorskih stanica.
Tamoksifen je desetljećima zlatni standard u liječenju estrogen-receptor pozitivnog raka dojke, djelujući kao selektivni modulator estrogen receptora. Fulvestrant je čisti antagonist estrogen receptora, koristi se u uznapredovaloj bolesti i pokazuje izvrsne rezultate kod postmenopauzalnih žena.
Anastrozol, letrozol i eksemestan blokiraju enzim aromatazan koji pretvara androgene u estrogene. Ovi lijekovi su posebno učinkoviti kod postmenopauzalnih žena s hormon-pozitivnim rakom dojke.
U Hrvatskoj su svi navedeni lijekovi dostupni kroz bolničke ljekarne i specijalizirane onkološke centre, omogućavajući pacijentima pristup najsuvremenijim terapijskim opcijama.
Potporna terapija predstavlja ključni dio cjelovitog pristupa liječenju onkoloških pacijenata. Cilj je ublažiti nuspojave osnovne terapije, poboljšati kvalitetu života i omogućiti uspješno završavanje planiranog liječenja.
Mučnina i povraćanje spadaju među najčešće nuspojave kemoterapije i radioterapije. Moderna antiemetička terapija uključuje lijekove poput ondansetrona i granisetrona koji djeluju na serotoninske receptore. Ovi lijekovi se primjenjuju preventivno prije početka terapije ili prema potrebi. Važno je pridržavati se propisane sheme uzimanja kako bi se postigla optimalna kontrola simptoma.
Kemoterapija često uzrokuje pad broja krvnih stanica (citopeniju). Filgrastim stimulira proizvodnju bijelih krvnih stanica, dok epoetin alfa pomaže u liječenju anemije stimuliranjem proizvodnje crvenih krvnih stanica. Ovi lijekovi se primjenjuju injekcijski pod nadzorom medicinskog osoblja ili nakon edukacije pacijenta za samoordinaciju.
Bol je čest simptom kod onkoloških pacijenata koji zahtijeva individualiziran pristup. Spektar analgetika uključuje:
Probiotici igraju važnu ulogu u očuvanju crevne mikroflore tijekom agresivnog liječenja. Posebno su korisni za sprječavanje proljeva uzrokovanog kemoterapijom i za jačanje imunološkog sustava. Vitamini i minerali, osobito vitamin D, selen i cink, pomažu u obnovi organizma i jačanju imuniteta.
Određeni lijekovi se koriste za zaštitu važnih organa od toksičnih učinaka terapije. To uključuje kardioprotektive, nefroprotektive i hepatoprotektive, ovisno o vrsti primjenjene terapije i riziku za pojedinog pacijenta.
Sigurnost i učinkovitost onkološke terapije ovise o pažljivom praćenju i multidisciplinarnom pristupu u kojem ljekarnike imaju nezamjenjiva ulogu.
Praćenje laboratorijskih parametara ključno je za sigurnost pacijenta. Redovito se prate krvna slika, jetreni enzimi, bubrežna funkcija i specifični markeri ovisno o vrsti terapije. Učestalost pregleda ovisi o protokolu liječenja i stanju pacijenta.
Svaka nuspojava mora se dokumentirati i pravovremeno liječiti. Pacijenti moraju biti educirani o mogućim nuspojavama i kada se obratiti liječniku. Blage nuspojave često se mogu kontrolirati prilagodbom doziranja ili dodavanjem potpornih lijekova.
Onkološki pacijenti često primaju više lijekova istovremeno, što povećava rizik od interakcija. Posebnu pozornost treba obratiti na:
Pridržavanje propisane terapije presudno je za uspjeh liječenja. Čak i mala odstupanja mogu značajno utjecati na ishod. Ljekarnci trebaju educirati pacijente o važnosti redovitog uzimanja lijekova i pomagati u rješavanju praktičnih problema koji mogu utjecati na adherenciju.
Ljekarnci su ključni članovi onkološkog tima koji pružaju kontinuiranu skrb i podršku pacijentima. Njihova uloga uključuje savjetovanje o pravilnom uzimanju lijekova, prepoznavanje i rješavanje problema vezanih uz terapiju, te pružanje emocionalne podrške i informacija.
U Hrvatskoj je većina onkoloških lijekova pokrivena sredstvima obveznog zdravstvenog osiguranja. HZZO ima posebne liste za onkološke lijekove koji se propisuju prema striktnim indikacijama. Postupak dobivanja odobrenja može potrajati, pa je važno planirati terapiju unaprijed i osigurati kontinuitet liječenja.
