Depresija je ozbiljan mentalni poremećaj koji se karakterizira trajnim osjećajem tuge, gubitka interesa za aktivnosti i smanjenjem energije. Simptomi uključuju promjene u apetitu, poremećaje spavanja, poteškoće s koncentracijom i osjećaj bezvrijednosti. Anksiozni poremećaji obuhvaćaju različite stanja poput generaliziranog anksioznog poremećaja, panične napade, fobije i opsesivno-kompulzivni poremećaj. Ovi poremećaji značajno utječu na kvalitetu života, radnu sposobnost i međuljudske odnose, često ograničavajući svakodnevne aktivnosti i društveno funkcioniranje.
U hrvatskim ljekarnama dostupni su različiti lijekovi za liječenje depresije i anksioznosti. SSRI antidepresivi (selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina) kao što su escitalopram i sertralin često su prvi izbor liječenja. SNRI antidepresivi (inhibitori ponovne pohrane serotonina i norepinefrina) poput venlafaksina koriste se kod težih slučajeva. Za akutno liječenje anksioznosti propisuju se anksiolitici iz skupine benzodiazepina, dok se kombinirana terapija primjenjuje kod složenijih slučajeva.
Stručnu pomoć trebate potražiti ako simptomi traju duže od dva tjedna i značajno utječu na funkcioniranje. Izuzetno je važno pridržavati se propisanog doziranja i redovito uzimati lijekove. Mogući nuspojave uključuju:
Bipolarni poremećaj karakteriziraju ekstremne promjene raspoloženja koje se kreću između maničnih i depresivnih epizoda. Manične epizode uključuju povišeno raspoloženje, povećanu energiju, smanjenu potrebu za spavanjem i impulzivno ponašanje. Depresivne epizode slične su onima kod unipolarne depresije. Postoje dva glavna tipa: bipolarni poremećaj tipa I s izraženim maničnim epizodama i bipolarni poremećaj tipa II s blažim hipomaničnim epizodama. Prepoznavanje simptoma ključno je za pravovremeno liječenje i stabilizaciju stanja.
Liječenje bipolarnog poremećaja zahtijeva specifične lijekove dostupne u hrvatskim ljekarnama. Litij ostaje zlatni standard među stabilizatorima raspoloženja, dok se antikonvulzivi poput valproata i karbamazepina koriste kao alternativne opcije. Atipični antipsihotici kao što su olanzapin, kvetiapin i risperidon efikasni su u liječenju maničnih epizoda i održavanju stabilnosti. Kombinacija lijekova često je potrebna za optimalno liječenje, uz redovito praćenje razina lijeka u krvi i funkcije bubrega i jetre.
Shizofrenja je kronični mentalni poremećaj koji značajno utječe na način kako osoba razmišlja, osjeća i ponaša se. Ovaj složeni poremećaj karakteriziran je pozitivnim i negativnim simptomima koji mogu drastično promijeniti kvalitetu života pacijenta.
Pozitivni simptomi uključuju halucinacije, deluzije, dezorganizirano mišljenje i govor, dok negativni simptomi obuhvaćaju smanjenu emocionalnu ekspresiju, nedostatak motivacije i socijalnu povučenost. Ovi simptomi značajno narušavaju percepciju stvarnosti, čineći svakodnevno funkcioniranje iznimno izazovnim.
Rana dijagnoza i pravovremeno liječenje ključni su za bolji ishod bolesti. U Hrvatskoj, dijagnoza se postavlja na temelju kliničkih kriterija, a važno je prepoznati prve znakove kako bi se što prije započelo s odgovarajućim tretmanom.
Antipsihotični lijekovi predstavljaju temelj farmakološkog liječenja shizofrenije. Tipični antipsihotici, poput haloperidola, uglavnom su usmjereni na kontrolu pozitivnih simptoma, no mogu uzrokovati značajne nuspojave kao što su ekstrapiramidalnie simptomi.
Atipični antipsihotici, uključujući risperidon, olanzapin i kvetiapin, pokazuju bolji učinak na negativne simptome uz manji rizik od neuroloških nuspojava. Dugoročno liječenje zahtijeva pažljivu titrizaciju doze i redovito praćenje pacijenta radi optimizacije terapije.
Uspješno liječenje shizofrenije nadilazi farmakoterapiju. Psihosocijalna podrška, uključujući psihoterapiju i socijalne vještine, ključna je za integraciju pacijenta u zajednicu. Redovito uzimanje lijekova od vitalne je važnosti za održavanje stabilnosti, dok uloga obitelji u pružanju podrške i razumijevanja značajno doprinosi oporavku i kvaliteti života pacijenta.
ADHD je neurodevelopmentalni poremećaj koji se manifestira kroz tri glavne skupine simptoma: nepažnju, hiperaktivnost i impulsivnost. Kod djece se često uočava teškoća u održavanju pažnje tijekom školskih aktivnosti, česta zaboravnost i teškoće u praćenju uputa.
Simptomi hiperaktivnosti uključuju stalno vrpoljenje, nemogućnost sjedenja i pretjeranu motoričku aktivnost. Impulsivnost se očituje kroz nagla odlučivanja, prekidanje drugih u razgovoru i teškoće čekanja na red. Važno je napomenuti da se ADHD može dijagnosticirati i kod odraslih osoba koje nisu prepoznate u djetinjstvu.
Farmakološko liječenje ADHD-a uključuje stimulanse i ne-stimulanse. Metilfenidat je najčešće propisivani stimulans koji poboljšava koncentraciju i smanjuje hiperaktivnost kroz regulaciju neurotransmitera u mozgu.
Individualizacija terapije ključna je jer svaki pacijent različito reagira na lijekove. Pravilno doziranje i redovito praćenje omogućavaju optimalni terapijski učinak uz minimalne nuspojave, što je posebno važno kod liječenja djece i adolescenata.
Kvalitetan san ključan je za mentalno zdravlje, dok poremećaji spavanja mogu značajno utjecati na psihološko stanje. Nesanica često se javlja kao simptom anksioznih poremećaja, stvarajući začarani krug gdje nedostatak sna pogoršava anksioznost, a anksioznost otežava zaspaljivanje. Depresija je usko povezana s poremećajima sna - osobe s depresijom često doživljavaju rano buđenje, prekidanje sna ili prekomjernu potrebu za spavanjem. Ovi poremećaji značajno utječu na kvalitetu života, radnu produktivnost i socijalne odnose.
Tretman poremećaja spavanja uključuje farmakološke i nefarmakološke pristupe. Hipnotici i sedativi mogu pružiti kratkoročno olakšanje, dok prirodni pripravci poput melatonina ili biljnih ekstrakta predstavljaju blažu alternativu. Bihevioralne tehnike, uključujući kognitivno-bihevioralnu terapiju za nesanicu (CBT-I), pokazale su se vrlo efikasnima u dugoročnom rješavanju problema sa spavanjem.
Važno je razlikovati kratkoročnu i dugoročnu uporabu lijekova za spavanje. Hipnotici se preporučuju za kratkoročnu uporabu zbog rizika od ovisnosti. Postoje brojne alternative lijekovima koje uključuju higijenu spavanja, relaxacijske tehnike i promjene životnog stila.
Korištenje psihotropnih lijekova zahtijeva stalni liječnički nadzor i pravilno praćenje terapije. Lijekove je potrebno čuvati na sigurnom mjestu, izvan dosega djece, na odgovarajućoj temperaturi. Posebnu pozornost treba obratiti na moguće interakcije s drugim lijekovima, alkoholom ili hranom koja mogu utjecati na djelotvornost terapije ili izazvati neželjene reakcije.
Ljekarnici imaju važnu ulogu u edukaciji pacijenata o pravilnoj uporabi lijekova i prepoznavanju nuspojava. Dostupni su edukacijski materijali i kontakt informacije za pomoć u kriznim situacijama koje pacijentima pružaju podršku tijekom tretmana.
Mentalno zdravlje može se očuvati kroz:
