Human immunodeficiency virus (HIV) je virus koji napada imunološki sustav čovjeka, posebno CD4 T-limfocite. Prenosi se kroz tjelesne tekućine i može dovesti do trajne infekcije ako se ne liječi. HIV je retrovirus koji koristi reverznu transkriptazu za integraciju vlastitog genetskog materijala u stanice domaćina. Bez odgovarajuće terapije virus postupno oslabljava obranu organizma, povećavajući osjetljivost na oportunističke infekcije i neke vrste raka. Rana dijagnoza i antiretrovirusna terapija značajno smanjuju replikaciju virusa i poboljšavaju očekivano trajanje i kvalitetu života. Također postoje različiti podtipovi virusa s različitim karakteristikama i otpornošću na lijekove.
Virus ulazi u organizam kroz sluznice ili oštećenu kožu, ciljajući CD4 stanice. HIV se veže za CD4 receptor i koreceptore (CCR5 ili CXCR4), ulazi u stanicu i pretvara svoj RNA genom u DNA, koja se integrira u genom domaćina. To dovodi do postupnog uništavanja ili disfunkcije T-limfocita, smanjenja imunološkog odgovora i povećane osjetljivosti na infekcije. Viralna replikacija i upalni procesi doprinose kvarenju imunog sustava tijekom vremena. Bez terapije ovaj proces rezultira progresivnim padom CD4 broja i većim rizikom od komplikacija.
HIV je virus koji uzrokuje infekciju; AIDS je skupina simptoma i bolesti koja nastaje u kasnoj fazi kada je imunološki sustav ozbiljno oslabljen. Osoba može biti HIV-pozitivna dugi niz godina bez simptoma, ali bez liječenja virus postupno oštećuje obranu organizma. Dijagnoza AIDS-a postavlja se na temelju niskog broja CD4 stanica ili pojave specifičnih oportunističkih infekcija i tumora povezanih s teškom imunodeficijencijom.
Stadiji HIV infekcije obično se dijele na akutnu primarnu infekciju, kliničku latenciju i simptomatsku fazu koja može završiti AIDS-om. Akutni stadij nastupa tjednima nakon izloženosti i često uključuje gripi slične simptome i visok nivo virusa u krvi. Tijekom kliničke latencije virus se i dalje replicira, ali simptomi mogu biti blagi ili odsutni; ovaj period može trajati godinama posebno uz terapiju. Kako virus oštećuje CD4 stanice, javlja se progresivno slabljenje imuniteta i pojava oportunističkih infekcija. Rana dijagnoza i antiretrovirusna terapija značajno usporavaju napredovanje kroz ove stadije. Uz adekvatnu terapiju mnogi žive normalno dugi niz godina.
HIV se primarno prenosi nezaštićenim spolnim odnosom (vaginalnim, analnim, a rjeđe oralnim) kada postoji razmjena zaraženih tjelesnih tekućina. Drugi glavni put je prijenos putem zaražene krvi ili krvnih derivata, uključujući dijeljenje igala i drugih oštrih instrumenata među uporabom droga ili tijekom medicinskih zahvata bez adekvatne sterilizacije. HIV se također može prenijeti s majke na dijete tijekom trudnoće, poroda ili dojenja. Virus se ne prenosi uobičajenim društvenim kontaktom poput rukovanja, grljenja ili dijeljenja pribora za jelo. Rizik prijenosa varira ovisno o razini virusnog opterećenja i prisutnosti drugih spolno prenosivih infekcija.
Rizične skupine uključuju osobe koje često mijenjaju seksualne partnere, ne koriste zaštitu, muškarce koji imaju spolne odnose s muškarcima, osobe koje koriste injektivne droge i one koje dijele igle. Zdravstveni radnici izloženi kontaminiranoj krvi bez adekvatne zaštite također su u riziku. Visoko virusno opterećenje i prisutnost drugih spolno prenosivih infekcija povećavaju vjerojatnost prijenosa. Socioekonomski faktori, stigma i ograničen pristup testiranju ili skrbi dodatno povećavaju ranjivost pojedinaca. Edukacija, prevencija i rani pristup skrbi smanjuju rizik u tim grupama.
Prevencija HIV-a uključuje kombinaciju mjera koje su ključne za uspješnu zaštitu od infekcije:
Antiretrovirusna terapija omogućuje HIV pozitivnim osobama da postižu nedetektabilno virusno opterećenje, što praktički eliminira rizik prijenosa. U Hrvatskoj su dostupne sve moderne opcije za prevenciju i liječenje HIV-a kroz sustav javnog zdravstva, uz podršku specijaliziranih centara i savjetovališta. Pristup zdravstvenim uslugama, redovito praćenje i pridržavanje terapije ključni su za uspješno upravljanje ovom infekcijom.
NRTI inhibitori predstavljaju prvu skupinu antiretrovirusnih lijekova koja je razvijena za liječenje HIV infekcije. Ovi lijekovi djeluju tako što oponašaju prirodne nukleozide potrebne za replikaciju virusne DNA. U Hrvatskoj su dostupni različiti NRTI inhibitori koji se koriste kao temelj moderne antiretrovirusne terapije. Najčešće korišteni predstavnici uključuju zidovudin, lamivudin, emtricitabin i tenofovir. Ovi lijekovi se rijetko koriste samostalno, već gotovo uvijek u kombinaciji s drugim skupinama antiretrovirusnih lijekova kako bi se postigla optimalna virološka kontrola i spriječio razvoj rezistencije.
NNRTI inhibitori čine drugu važnu skupinu lijekova za liječenje HIV-a dostupnih u hrvatskim ljekarnama. Za razliku od NRTI inhibitora, ovi lijekovi se izravno vežu na enzim reverznu transkriptazu i blokiraju njezinu aktivnost. U Hrvatskoj su registrirani efavirenz, rilpivirin i doravirin. Ova skupina lijekova karakterizira dobra podnošljivost i manje nuspojava u odnosu na starije antiretrovirusne lijekove. Posebno se ističe rilpivirin koji ima povoljniji profil nuspojava od efavirenza, posebno u odnosu na utjecaj na središnji živčani sustav i spavanje.
Inhibitori proteaze blokiraju enzim proteazu koji je ključan za stvaranje zrelih, infektivnih HIV čestica. U Hrvatskoj su dostupni različiti predstavnici ove skupine, uključujući darunavir i atazanavir. Ovi lijekovi obično zahtijevaju pojačanje ritonavirom ili kobicistatom kako bi se postigla odgovarajuća koncentracija u krvi. Inhibitori proteaze pokazuju visoku antiviralnu aktivnost i često se koriste u terapijskim protokolima za pacijente s rezistentnim sojevima virusa. Mogu uzrokovati metaboličke nuspojave poput promjena u raspodjeli masti i povećanja lipida u krvi.
Inhibitori integraze predstavljaju najnoviju i vrlo učinkovitu skupinu antiretrovirusnih lijekova. U hrvatskim ljekarnama dostupni su dolutegravir, elvitegravir i bictegravir. Ovi lijekovi blokiraju enzim integrazu koji je odgovoran za ugradnju virusne DNA u DNA domaćinske stanice. Karakterizira ih izvrsna učinkovitost, visoka barijera za rezistenciju i povoljan profil nuspojava. Dolutegravir se posebno ističe kao lijek izbora u mnogim terapijskim smjernicama zbog svoje sigurnosti i efikasnosti.
Moderna antiretrovirusna terapija temelji se na kombinaciji lijekova iz različitih skupina kako bi se postigla maksimalna virološka učinkovitost. U Hrvatskoj su dostupne brojne fiksne kombinacije koje omogućavaju pacijentima uzimanje samo jedne tablete dnevno. Najčešće korištene fiksne kombinacije uključuju:
Ove kombinacije značajno poboljšavaju pridržavanje terapije i kvalitetu života pacijenata, što je ključno za dugoročni uspjeh liječenja HIV infekcije.
U Hrvatskoj su dostupni različiti tipovi HIV testova koji omogućavaju pouzdano otkrivanje infekcije. Najčešće korišteni su ELISA testovi koji otkrivaju antitijela na HIV, dok PCR testovi direktno otkrivaju virusnu RNA. Brzi testovi pružaju rezultate u 15-20 minuta, dok standardni laboratorijski testovi zahtijevaju nekoliko dana. Kombiniraju se testovi za otkrivanje antitijela i antigena p24 za što raniju dijagnostiku. Svi pozitivni rezultati se obvezno potvrđuju dodatnim Western blot ili drugim potvrdnim testovima.
Testiranje se preporučuje svim osobama koje su bile izložene riziku zaraze, kao i svim trudnicama tijekom rutinskih pregleda. U Hrvatskoj se HIV testiranje može obaviti u domovima zdravlja, bolnicama, privatnim laboratorijima te anonimno u savjetovališima. Testiranje je besplatno za sve građane Hrvatske kroz obvezno zdravstveno osiguranje. Posebno se preporučuje testiranje nakon nezaštićenih spolnih odnosa ili drugih rizičnih ponašanja.
Kod dijagnosticirane HIV infekcije ključno je redovito praćenje virusnog opterećenja i broja CD4 stanica. Virusno opterećenje pokazuje količinu virusa u krvi, dok CD4 stanice označavaju stanje imunološkog sustava. Ova mjerenja se obavljaju svakih 3-6 mjeseci i omogućavaju liječnicima praćenje napretka bolesti te prilagođavanje terapije. Cilj je postići nedetektabilno virusno opterećenje i održavanje broja CD4 stanica iznad 500 po mikrometru.
Antiretroviralna terapija (ART) temelj je uspješnog liječenja HIV infekcije i omogućava osobama s HIV-om dugotrajan i kvalitetan život. Ključno je uzimati lijekove točno prema propisanoj shemi, bez preskakanja doza. Redovito uzimanje terapije sprječava razvoj rezistencije virusa i omogućava postizanje nedetektabilnog virusnog opterećenja. Moderne terapije često se sastoje od jedne tablete dnevno, što značajno olakšava pridržavanje liječenju i poboljšava kvalitetu života pacijenata.
Moderna antiretroviralna terapija općenito je dobro podnošljiva, no mogu se pojaviti nuspojave koje variraju ovisno o vrsti lijeka. Najčešće nuspojave uključuju:
Važno je komunicirati s liječnikom o svim nuspojavama jer postoje različiti načini njihovog upravljanja, uključujući promjenu terapije, dodatne lijekove ili prilagodbu načina života. Većina nuspojava je prolazna i nestaje nakon prilagodbe organizma.
Dijagnoza HIV infekcije može biti emocionalno zahtjevna, stoga je psihološka podrška ključna komponenta cjelovite skrbi. U Hrvatskoj su dostupni psihološki savjetnici specijalizirani za rad s osobama s HIV-om. Grupna terapija i vršnjačka podrška omogućavaju dijeljenje iskustava s drugim osobama u sličnoj situaciji. Podrška obitelji i prijatelja također je iznimno važna za mentalno zdravlje i uspješno suočavanje s dijagnozom.
U Hrvatskoj postoji mreža specijaliziranih centara za liječenje HIV infekcije u velikim gradovima kao što su Zagreb, Split, Rijeka i Osijek. Klinike za infektivne bolesti u kliničkim bolničkim centrovima pružaju sveobuhvatnu skrb uključujući dijagnostiku, liječenje i praćenje. Svi centri opremljeni su najnovijom tehnologijom za praćenje HIV infekcije i omogućavaju pristup najmodernijim terapijskim opcijama dostupnima u Europi.
Hrvatska udruga za borbu protiv AIDS-a (HUHIV) vodeća je organizacija koja pruža podršku osobama s HIV-om. Organiziraju se edukacijski programi, vršnjačka podrška i kampanje za smanjenje stigme. Dodatno, lokalne udruge u većim gradovima pružaju specifične usluge kao što su pravno savjetovanje, psihološka podrška i pomoć u svakodnevnom životu.
Osobe s HIV-om u Hrvatskoj imaju sva prava kao i ostali građani, uključujući pravo na privatnost, nediskriminaciju i pristup zdravstvenoj skrbi. Zakon o zaštiti prava pacijenata jamči povjerljivost medicinskih informacija. Diskriminacija na osnovu HIV statusa je kažnjiva po zakonu. Svi antiretroviralni lijekovi pokriveni su obveznim zdravstvenim osiguranjem, osiguravajući dostupnost liječenja svim građanima bez obzira na financijsko stanje.
