Hipertenzija ili povišeni krvni tlak predstavlja kronično stanje u kojem krv vrši previsok pritisak na stijenke arterija. Normalne vrijednosti krvnog tlaka kreću se do 140/90 mmHg, dok se vrijednosti iznad ove granice smatraju povišenima. Optimalne vrijednosti su ispod 120/80 mmHg.
Neliječena hipertenzija može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih komplikacija uključujući infarkt miokarda, moždani udar, zatajenje srca i oštećenje bubrega. Često se naziva "tihim ubijacem" jer se simptomi rijetko manifestiraju u ranim stadijima bolesti. Dijagnostika uključuje redovite mjerenja krvnog tlaka i praćenje vrijednosti kroz određeno vrijeme.
U hrvatskim ljekarnicama dostupni su različiti tipovi antihipertenzivnih lijekova:
Kombinirana terapija često se koristi za postizanje optimalnih rezultata, osobito kod pacijenata s teškom hipertenzijom gdje jedan lijek nije dovoljan za kontrolu krvnog tlaka.
Promjene životnog stila igraju ključnu ulogu u kontroli hipertenzije. Smanjenje unosa soli, redovita tjelesna aktivnost, održavanje zdrave tjelesne težine i izbjegavanje stresa značajno doprinose snižavanju krvnog tlaka.
Pravilna prehrana bogata voćem, povrćem i cjelovitim žitaricama, uz ograničavanje alkohola i prestanak pušenja, također su važni faktori. Redovito praćenje krvnog tlaka kod kuće ili u ljekarni omogućuje bolje upravljanje stanjem i pravovremeno prilagođavanje terapije.
Ishemijska bolest srca nastaje zbog sužavanja koronarnih arterija uslijed ateroskleroze, procesa nakupljanja masnih naslaga na stijenakama arterija. Ovo dovodi do smanjenog protoka krvi i kisika do srčanog mišića.
Tipični simptomi angine pektoris uključuju bol ili pritisak u prsima koji može se širiti u lijevu ruku, vrat, čeljust ili leđa. Bol se obično javlja tijekom fizičke aktivnosti ili emocionalnog stresa i prestaje mirovanjem. Glavni faktori rizika su povišen kolesterol, hipertenzija, dijabetes, pušenje, pretilost i nasljednost.
Za akutne napade angine pektoris nitroglicerin predstavlja zlatni standard terapije. Ovaj lijek brzo proširuje koronarne arterije i olakšava simptome. Dostupan je u obliku tableta za stavljanje pod jezik ili spreja.
Za dugoročnu kontrolu koriste se beta-blokatori koji smanjuju potrebu srca za kisikom usporavanjem srčane frekvencije. Antiagregacijski lijekovi kao što su aspirin i klopidogrel sprječavaju stvaranje krvnih ugrušaka, dok statini kontroliraju razinu kolesterola i stabiliziraju aterosklerotske plakove.
Svi ovi lijekovi dostupni su u hrvatskim ljekarnicama uz odgovarajući recept i pod nadzorom ljekarnika koji može pružiti dodatne savjete o pravilnoj uporabi i mogućim nuspojavama.
Aritmije predstavljaju poremećaje normalnog srčanog ritma koji mogu značajno utjecati na kvalitetu života i zdravlje pacijenata. Tahikardija označava ubrzani srčani ritam (preko 100 otkucaja u minuti), dok bradikardija označava usporen srčani ritam (ispod 60 otkucaja u minuti). Oba stanja mogu uzrokovati osjećaj slabosti, vrtoglavice i zamor.
Fibrilacija atrija je najčešći oblik aritmije karakteriziran nepravilnim i često ubrzanim srčanim ritmom. Ekstrasistole su preuranjeni srčani otkucaji koji se osjećaju kao "preskakanje" ili "lupanje" srca. Prepoznavanje simptoma aritmije ključno je za pravovremeno liječenje:
Antiaritmici poput amiodaron i propafenon koriste se za održavanje normalnog srčanog ritma. Amiodaron je osobito učinkovit kod teških aritmija, dok se propafenon koristi kod lakših oblika poremećaja ritma. Beta-blokatori pomažu u kontroli frekvencije srčanih otkucaja i smanjuju opterećenje srca.
Antikoagulantni lijekovi, uključujući warfarin i nove oralne antikoagulante, ključni su za sprječavanje nastanka krvnih ugrušaka kod pacijenata s fibrilacijom atrija. Digitalis preparati, posebno digoksin, koriste se za kontrolu frekvencije otkucaja i poboljšanje kontraktilnosti srca.
Važnost redovitih EKG kontrola ne može se dovoljno naglasiti kod pacijenata koji uzimaju antiaritmike. Ovi lijekovi mogu imati značajne interakcije s drugim lijekovima, što zahtijeva pažljivo praćenje od strane zdravstvenih stručnjaka. Nuspojave mogu uključivati pogoršanje postojećih aritmija, što čini redovito praćenje neophodnim.
Srčano zatajivanje nastaje kada srce ne može pumpati dovoljnu količinu krvi potrebnu za zadovoljavanje potreba organizma. Akutno srčano zatajivanje razvija se brzo i zahtijeva hitno liječenje, dok se kronično srčano zatajivanje razvija postupno tijekom mjeseci ili godina.
Simptomi uključuju kratkoću daha, umor, oteklinu nogu i gležnjeva te smanjenu toleranciju na fizičku aktivnost. Bolest se klasificira u stadije ovisno o težini simptoma i funkcionalnom kapacitetu, što značajno utječe na svakodnevni život pacijenata i njihovu sposobnost obavljanja osnovnih aktivnosti.
ACE inhibitori i ARB lijekovi čine temelj liječenja srčanog zatajivanja jer smanjuju opterećenje srca i poboljšavaju dugoročnu prognozu. Beta-blokatori, kada se pažljivo uvode i titriraju, poboljšavaju funkciju srca i produžuju život pacijenata sa srčanim zatajivanjem.
Diuretici su neophodni za smanjenje edema i simptoma preopterećenja tekućinom. Spironolakton i drugi kalij-štedni diuretici imaju dodatne kardioprotektivne učinke. Terapijska shema obično uključuje:
Digoksin se koristi za kontrolu simptoma kod pacijenata koji ostaju simptomatski unatoč optimalnoj terapiji drugim lijekovima. Svi lijekovi zahtijevaju pažljivo doziranje i redovito praćenje laboratorijskih vrijednosti.
Kontrola razine kolesterola u krvi ključna je za prevenciju kardiovaskularnih bolesti. LDL kolesterol, poznat kao "loš" kolesterol, nakuplja se na stijenkama arterija i stvara aterosklerotske plakove. HDL kolesterol ili "dobri" kolesterol pomaže u uklanjanju viška kolesterola iz krvi i transportira ga u jetru na razgradnju.
Trigliceridi su još jedna vrsta masnoća u krvi koja može povećati rizik od srčanih bolesti. Povišene razine triglicerida često se povezuju s dijabetesom, pretilošću i metaboličkim sindromom. Kombinacija povišenog LDL-a, sniženog HDL-a i visokih triglicerida značajno povećava kardiovaskularni rizik.
Ciljne vrijednosti lipida ovise o ukupnom kardiovaskularnom riziku pacijenta. Za osobe s visokim rizikom, ciljni LDL kolesterol trebao bi biti ispod 1,8 mmol/L, dok je za osobe s umjerenim rizikom cilj ispod 2,6 mmol/L.
U Hrvatskoj su dostupni različiti lijekovi za snižavanje kolesterola i lipida. Statini su najčešće propisivani lijekovi za snižavanje kolesterola:
Fibrati kao što su fenofibrat i gemfibrozil posebno su korisni za snižavanje triglicerida i povećanje HDL kolesterola. Ezetimib se koristi kao dodatna terapija uz statine jer smanjuje apsorpciju kolesterola iz crijeva. Kombinirana terapija često se primjenjuje kod pacijenata koji ne postižu ciljne vrijednosti samo jednim lijekom.
Duboka venska tromboza nastaje kada se krvni ugrušak formira u dubokim venama, najčešće u nogama. Ovo stanje može biti opasno jer se ugrušak može odvojiti i putovati do pluća, uzrokujući plućnu emboliju koja može biti životno ugrožavajuća.
Faktori rizika za nastanak ugrušaka uključuju produljenu nepokretnost, kirurške zahvate, trudnoću, hormonsku terapiju, maligne bolesti, genetske predispozicije i stariju dob. Prepoznavanje ovih faktora ključno je za prevenciju tromboembolijskih komplikacija.
Heparin i niskomolekularni heparini koriste se za brzu antikoagulaciju, posebno u bolničkim uvjetima. Niskomolekularni heparini imaju prednost jer se mogu davati podkožno jednom ili dva puta dnevno bez potrebe za čestim laboratorijskim kontrolama.
Warfarin je dugo bio zlatni standard za dugotrajnu antikoagulaciju, ali zahtijeva redovite INR kontrole i pažljivo titriranje doze. Novi oralni antikoagulanti kao što su rivaroksaban i apiksaban nude prednosti fiksnog doziranja bez potrebe za redovitim kontrolama, ali su značajno skuplji.
Antiagregacijski lijekovi poput aspirina sprječavaju slijepljivanje trombocita. Praćenje terapije uključuje redovite kontrole krvne slike, bubrežne funkcije i znakova krvarenja kao glavne nuspojave antikoagulantne terapije.
Redovita tjelesna aktivnost i održavanje pokretljivosti najvažniji su u prevenciji venskih tromboza. Tijekom dugih putovanja ili perioda nepokretnosti preporučuje se redovito pokretanje nogu i nošenje kompresijskih čarapa.
Važno je prepoznati znakove tromboza: otok, bol, crvenilo i toplina u nozi mogu ukazivati na duboku vensku trombozu. Simptomi plućne embolije uključuju iznenadan nedostatak daha, bol u prsima i ubrzani puls. U slučaju ovih simptoma potrebno je odmah potražiti hitnu medicinsku pomoć jer rano liječenje može spasiti život.
